Na rubu znanosti: Rotne gomile - drevna sudišta

Rotna gomila danas je skoro nepoznat pojam.

Tako nije bio uvijek, no i kad je Vladimir Nazor napisao pjesmu Rotna gomila, taj pojam bio već odavno zaboravljen.

Riječ rota i danas nalazimo u riječima porota, urota, ročište, riječ je o starom narodnom ili običajnom pravu koje se danas nalazi još samo zapisano u prostor.

Kroz toponime.

Rotne gomile bile su mjesta gdje su se obavljala suđenja i kamenovanja prijestupnika, primjerice kralju Zvonimiru narod je presudio kamenovanjem na roti.

Na rotnim sudovima radila su se i utvrđivanja istine na načine prilično drugačije od onih na suvremenim sudovima.

Danas su rotne gomile tek odjeci iz davnina, kakve ponekad čujemo i ovdje.

Na rubu znanosti.

Dobra večer.

Natalija Prinč je autorice nekoliko knjiga od kojih smo neke i predstavljali u emisiji između ostalog Posluh osmi smrtnih jeh, Arduba, dokazi iz tišine o zaboravljenim gradovima Dalmacije, pa je onda bila jedna emisija i o Dioklecijanu.

Dobra večer.

Dobra večer.

Ovoga puta ne po prvi put opet dolazite sa jednom ovako rekao bih originalnom temom koja je rezultat vašeg vlastitog istraživanja, koja opet ima veze i dosta elemenata sa našom prošlošću, naziv emisije je Rotne gomile, nitko ne zna apsolutno što to znači, ali u narednih 48 minuta ne samo da će saznati nego će postati veliki stručnjaci za rotne gomile.

Pa evo za početak što su to rotne gomile?

I kako ste se uopće našli u toj temi?

Na kojoj ste potrošili zadnjih tri godine žvakanja i onog što zapravo se događa.

Kad čovjek krene nekim putem pa se sve više nekih malih puteljaka otvara.

Svakoga treba proći pa to zna i potrajati.

Što su to rotne gomile i kako ste vi kroz išli za početak kroz otkrivanja njihova?

Rotna gomila je i meni bila jedan posve nejasan toponim kojeg sam ugledala na najstarijoj karti koju su kolege Juran Berzman i Faričić objavili prije tri godine i to je službeno najstarija karta koja je datirana 1501. godine.

To je najstarija karta nekog dijela Hrvatske, u konkretnom slučaju radi se o srednjoj i i i sjevernoj Dalmaciji.

I pažnju mi je privukao taj toponim Rotna gomila iz razloga što je bio vrlo neobičan i nije bio nalik ni jednom brežuljku, ni jednoj planini okolnoj.

Nije čak odgovarao ni okolnim utvrdama, nego se vidjelo jedna jedna specifična.

Jedna specifična formacija brežuljkasta.

Označena je s tim drevnim toponimom.

To naravno meni nije značilo ništa jer sam pokušavala shvatiti etimologiju kroz latinski jezik.

Dok mi onda paralelno u nekom periodu istraživanja nije nije došao ruke jedan u stvari putopisac Šacmajer koji je pratio putovanje Franje Josipa kroz Dalmaciju.

To je to je bilo on je putovao mjesec dana.

Kao car sa svojom svitom carskom i boravio je u Dalmaciji 1875.

I taj putopisac je u tekstu na talijanskom jeziku rekao da se Franjo Josip zaustavio na putu iz Drniša prema u stvari iz Sinja prema Drnišu se zaustavio na jednom.

Jednom humku koji je u stvari bila jedna brežuljkasta formacija napravljena od od kamenja i da je car želio vidjeti tu formaciju.

I taj talijanski putopisac je u stvari pre napisao u jednoj maloj opasci da se radi kumulo.

Da se radi o kumulo de i juramenti.

A juramento na talijanskom zna.

Znači zakletva.

I onda sam po prvi put shvatila da u stvari rotu da rota ne znači niti krug ono što sam promislila prvo me vuklo na latinsku riječ krug ili na eventualno crveno.

Međutim kao crvena gomila ili okrugla gomila nije značilo ni jedno ni drugo.

Već je značilo već je u sebi sadržavalo najstariji toponim i vrlo drevnu starohrvatsku staroslavensku riječ rota.

U značenju zakletve, ali i kletve.

Znači taj kartograf venecijanski, radilo se o o karti koju je napravio venecijanski kartograf.

I koja je nađena u mletačkom arhivu.

Imao je potrebe kad opisuje naše prostore jako istaknuti taj toponim Rotna gomila.

Znači da je se radilo o vrlo bitnom.

O vrlo bitnom toponimu i vrlo bitnoj lokaciji.

Koje su moderne izvedenice te riječi?

Pa bilo je jako zanimljivo kad sam shvatila da se radi u stvari o pravnom terminu.

Kojem mi ne razumijemo osnovno značenje, međutim mi ga koristimo na dnevnoj razini.

Kad kažemo urota, kad kažemo riječ porota, kad kažemo ročište.

Pa čak i vrata sve te moderne izvedenice koje mi koristimo svakodnevno.

U stvari sadrže tu drevnu riječ, a nju smo u osnovi zaboravili.

Kada ste krenuli u posjet tim rotnim gomilama?

Kasnije ćemo vidjeti ima ih i više i na kartama pa i u prostoru.

Došli ste do rotne gomile u Crivcu.

Kako je to išlo ta potraga za rotnom gomilom i što se to onda zbivalo?

Pa ova u stvari rukopisna venecijanska karta je dala samo jednu aproksimativnu ideju gdje bi ta gomila mogla biti.

Međutim sad sam već znala približnu lokaciju.

Znači znalo se da je on nju posjetio između u u u blizini u stvari današnjega.

To je općina Muć, to je selo Crivac koje je vrlo dugo.

I to tim tom dolinom teče to je dolina rijeke Vrbe.

I znala sam da otprilike trebam tražiti na zapadu na kraju u stvari između općine Crivac i općine Čavoglave.

Gdje ona zaista je, to je ta ogromna rotna gomila koju sam pronašla u stvari.

Na svu sreću naišla sam na jednu ženicu koju sam pitala da li da li joj nešto znači rotna gomila.

I ona me samo malo ispravila.

Znači rekla je nije rotna mi kažemo rotna gromila.

Ali u stvari evo koristim priliku.

Znači i gomile i gromile, ali i humci i umke i mogile.

Znači odnose se sve na istu na istu stvar.

Znači to se s tim to jest s tom riječju se želi objasniti.

Da se radi o brežuljku koji je napravljen ljudskom rukom.

U slučaju humaka radi se o zemljanim brežuljcima, a u slučaju gomila ili kako na talijanskom se kažu mačerije.

Radi se o o akumulaciji kamena napravljenog ljudskom rukom.

U slučaju te crivačke rotne gomile radi se o kolosalnoj strukturi.

Napravljeno je sa oštrim kamenjem koja ima promjer 40 m.

Znači i na Google Earthu je nevjerojatna.

Za pogledati je.

Koji su još inače bili nazivi za te gomile?

Rotne gomile odnosno drevna sudišta da tako kažemo.

Pa da, kad sam počela onda u stvari zadirati u u na tu temu istraživati.

Onda onda se otvorilo u stvari vrlo malo ima izvora.

Međutim i u Srbiji i u Crnoj Gori i u posebno u Bosni njih nazivaju recimo prokle.

Prokletije, nazivaju ih kletvene gomile.

Kletvenici.

Nekad ih nazivaju i primetne gomile, a nekad ih nazivaju i nametne gomile.

Baš iz činjenice što se na njih nameću kamenja.

Pa ima u prijevoru pored u Bilećkog polja u Bosni i Hercegovini.

Ima jedna nametna gomila gdje se donedavno nametalo kamenje.

I kako se vjerovalo da je tu pogubljen jedan knez ritualno.

I dalje bi nametali kamenje ljudi i prolaznici.

I uz poklik evo ti kneže nek ti je teže.

Pričamo znači o nekakvom iščitavanju iz toponima.

U kojoj mjeri ste možemo pričati o tim drevnim pravnim toponimima?

I na koji način ste zapravo tražili nekakve slične izvedenice u latinskom?

Pa ja kad sam u stvari postavila pitanje jer sad mi je bilo zanimljivo kad sam shvatila da se radi o pravnom terminu.

I onda mi je bio užitak postaviti pitanje pravnicima.

Da li znaju što znači riječ rota?

Međutim uglavnom bi svi uvuče riječ rota na rimsku rotu.

Na rotu Romanu.

Da bi u stvari proučavanjem shvatila da je spomenuo samo nekoliko.

Znači i Belostenčev riječnik i Vladimir Mažuranić koji je pisao ozbilj.

Cjeloživotno njegovo kapitalno djelo se zove Prinosi za Hrvatsku pravnu povijest.

Potom u Vinodolskom zakoniku.

Potom u Poljičkom statutu vi imate najnormalnije korištenje te riječi rota.

A mi smo je u međuvremenu zaboravili i riječ rota.

Asociramo na rimsku rotu.

A rimska rota je naziv za najviši pravosudni organ sudbene u stvari za najvišu sudbenu instancu katoličke crkve.

Znači mislim da da da su uzeli riječ i da se pogrešno i u slučaju rote Romane.

Ta etimologija riječi traži.

Za objasniti sudbenu instancu traži u latinskom riječniku.

A u stvari je treba tražiti u staroslavenskom.

Znači može se zamijeniti s riječju zakletva ili s riječju prisega ili s nečim sličnim.

Apsolutno.

S tim i tu kod zakletve ili prisege kako vi mi volimo raditi.

I to i to bi pitala isto sa velikom znatiželjom što mislite koja je razlika između prisege i i zakletve.

Onda mi generalno i bez razmišljanja želimo odnosno vuče nam da je zakletva srpska riječ.

A prisega hrvatska riječ čak novija hrvatska riječ.

Međutim Vladimir Mažuranić je u svojim prinosima objasnio da ako postoji nekakva ne postoji to se znači radi se o istoznačnicama.

Vi u povelji Kulina bana 1189 mislim da je povelja Kulina bana datirana.

On Kulin ban priseže knezu Dubrovačkom.

I građanima Dubrovačkim prijateljstvo.

Znači koristi riječ prisega.

Radi se i riječ prisega i riječ zakletva su vrlo drevne staroslavenske riječi.

A Vladimir Mažuranić objašnjava da ako postoji jedna minorna razlika između te dvije riječi.

Ona je isključivo u tome što kad radite prisegu vi prisežete rukom na neki sveti predmet.

Sad može to biti ili srce ili ili križ ili evanđelje.

A u slučaju zakletve vi izgovarate nekakvu formulu.

Kao recimo Hipokratova zakletva ili formula.

Ono što smo radili u pionirima dan kad postajem pionir.

Znači to je zakletva koju bi trebalo izgovoriti bez zamuckivanja.

Znači ti humci i gomile su u stvari neke preteče ili čak bih rekao.

Zapravo narodni sudovi onog vremena.

Pa koji još postoje izrazi za takva sudišta s obzirom da je malo vjerojatno da su se postojala samo tu kod nas na ovom staroslavenskom području.

Ima ih i na drugim.

I kulturama i mogli bi se napraviti neka poveznica.

Pa meni je tu u stvari pomogla savjetom.

Profesorica s Pravnog fakulteta, velika profesorica u Splitu, profesorica Kotur.

Znači meni je trebalo nekako nabaviti Salijski zakonik, to je vrlo stari zakonik Salijskih Franaka.

Iz petog stoljeća koji nije baš lako dostupan.

A čisto da bih shvatila što se dešavalo u tako nekom drevnom.

Sud sudskom ovaj i prostoru i vremenu.

I u stvari u Salijskom zakoniku se spominju te humke kao mjesta.

Oni ih nazivaju Malo Bergijumi ili Malbergijumi.

Što bi na franačkom u stvari značio povišeni opet humak, povišeni prostor.

Na kojem su se okupljali građani građani, radilo se o rodovskim zajednicama u to doba.

Da bi se iznosili problemi ispred ispred zakonodavaca.

Ima li još?

U kojoj mjeri je moguće rekonstruirati znači kako su izgledala suđenja?

Na tim drevnim rotama tada nije bilo nekakvih sudskih zgrada.

Nekakvih paragrafa zapisanih, a ipak je ljudsko društvo postojalo.

Na neki način možda više usmeni, oralni, na neki način poluplemenski, seoski.

Pa kako su izgledala i je li moguće je li moguće rekonstruirati ta suđenja?

Na tim rotnim mjestima u tim drevnim vremenima?

Teško je jer je prošlo jako puno vremena.

Govorimo o vrlo vrlo drevnom periodu.

Možda unazad 15 do 10 stoljeća unazad.

Međutim humci zaista jesu preteče drevnih sudišta.

Humak je najčešće prostor gdje obitavaju mrtvi.

Znači vi kad dolazite ako je to period kad nema nikoga recimo Boga i niste se opredijelili vjerski.

Ono što svako od nas ima i i i boji se boji se to je osude predaka.

I boji se budućnosti je li za svoje potomstvo.

Vi na humak dolazite u srednjem vijeku na način da ako ste.

Ako radimo spor neki između nas dvoje.

I ja sam okrivljenik, a i ja vas ja vas.

Ja sam okrivljenik, a vi ste tužitelj i tuženik.

Mi se pojavljujemo sa ovisno o težini kaznenih djela sa svojim porotnicima.

A porotnici su bili ljudi koji su bili praktički svjedoci.

Znači i ja i vi dolazimo ne pred neutralnom porotom.

Rješavati spor naš kao što je sada običaj.

Već dolazimo sa ljudima koji nas jako dobro poznaju.

Ako je teško kazneno djelo mi se moramo pojaviti na humku.

Sa do 12 svjedoka.

Tako da i i osnova za sudbene procese.

Srednjeg vijeka je bila časna riječ.

I ona se potvrđivala zakletvom.

Znači ja sam davala zakletvu ispred duhova predaka.

Ispred moje moga moga roda.

I vrlo često se zakletva potvrđivala to su bile takozvane imprekatorne zakletve.

Znači ja zakletvu svoju potvrđujem samoproklinjanjem.

A to smo mi ako vi znate da je u našem narodu i dalje.

Ako želite stvarno nešto reći srčano i reći stvarno govorim istinu i danas ćete reći.

Ili majke mi ili djece mi ili jednostavno da potvrdite istinitost svoje tvrdnje.

E.

Jer oprostite ovaj.

Čak i i smatraju da riječ testis je ista riječ i za mušku spolnu žlijezdu.

I za ove.

Porotnik je li koji se pojavljuju na roti praktički.

Na koji način bi recimo neki ubojica se nađe tamo?

Kako sad to ide 12 porotnika s jedne strane ga napada?

12 porotnika ga brani i što se onda događa i kako razrešavaju to stvar?

Ima li smrtne kazne?

Što se zbiva tu onda?

Pa bila je smrtna kazna sigurno.

U stvari evo u Vinodolskom zakoniku koji je nama možda neki najstariji pravni akt.

Vrlo je zanimljivo da odmah u prvim odredbama Vinodolskog zakonika.

Vi ne samo da kao rod ubojice sudjelujete vi ste i sukrivac kao rod ubojice.

I imate obaveze prema plemenu.

Prema cijeloj plemenskoj zajednici.

I obavezu i obavezu krvne osvete, to se nazivala vražda.

To je isto znači ako je pala krv.

I smatralo se pa čak u Italiji i danas.

Kažu taj izraz Sangue chiama sangue.

Znači krv zove krv.

Vi imate obavezu da osvetite člana svoje zajednice.

Ako je pala glava ili ako je pala krv.

Znači nekako se sudilo javno pred svima.

Zaklinjalo u prisustvu mrtvih.

I naravno da su se tu onda stvari i proklinjale.

I na neki način prisezale.

Koje možemo naći nekakva svjedočanstva u povijesti o tom slijedu tih drevnih zaklinjanja?

Recimo često puta su sudovi bili vezani i na uz mjesta na kojima su se štovalo predkršćanska božanstva.

Odnosno stari principi slavenski koje znamo kao bogove Perun i Veles.

Ali što se tu na koji način je to bilo uklopljeno u cijeli taj stari svjetonazor?

Pa to je već pojava tih bogova staroslavenskih.

Imamo je jedan predivni rad knjigu profesora Radoslava Katičića, našeg velikog jezikoslovca i povjesničara.

To je njegov njegova zadnja knjiga koja se zove Naša stara vjera.

Gdje je on opisao u stvari čak dva dvije potvrde mirovnih pregovora na roti.

Znači na rotnom sudu.

Radi se o predaji iz ruske pravde koja je vrlo slična.

Znači odredbe kneževskog tog zakonika koji se zove Ruska pravda iz 11. stoljeća.

Su u stvari vrlo slične Vinodolskom zakoniku iz 13. stoljeća.

I znači profesor Katičić pre prenosi u stvari jednu potvrdu mirovnog ugovora.

Između Bizanta i ruskih kneževa.

I na ali na način da se povelja koju su potpisali kao mirovni pregovor.

Bizantski izaslanici koji su kršćani, oni svoju povelju tu povelju potvrđuju ispred Svetog Ilije.

U u katedralnoj crkvi Svetog Ilije.

A ovaj ruski kneževi kao starovjerci se kletu u Peruna.

Kao gromovitog Boga, u Velesa kao stočnog Boga.

I kletu se u svoje oružje.

Tu saznajemo da se na roti ispred Peruna.

Se skidalo oružje i nisu se zanosili ni štitovi ni oružje.

Ni ni novci, nego se išlo praktički bez.

Samo u odjeći.

I zaklinjalo se opet jedna vrsta imprekatorne zakletve.

Gdje se po staroj vjeri ti knezovi su prizivali ako ne poštuju odredbe mirovnog sporazuma.

Nek dao Bog da stradaju od svog vlastitog oružja.

Znači takve stvari je i danas nekako nelagodno izgovarati.

Jest.

Što je to bila purga?

Torna vatra mislim očigledno.

Nešto što pročišćava što je samo vatra radila.

Ali što je to značilo u kontekstu tog sustava ili nesustava, ali nekakvog ipak običaja sudskog vezano uz rote?

Da pa vezano uz rote kad kad oni kažu odlazi se Perunu na humak.

Kaže ruski knezovi su se popeli Perunu na humak.

Mi imamo danas u Novgorodu je jedan primjer sačuvanog Perunovog svetišta.

Znači to je bio Perunov kumir ili idol.

Na sredini svetišta i na humku.

Znači svakako se radilo Perunu humak.

Humak kip mu je bio na povišenom mjestu.

Bilo je okolo se zna da su bila otvorena vratišta.

I purgatorna vatra je u stvari vezana na činjenicu da od sva četiri elementa.

Vi možete kontaminirati vodu i zemlju.

I zrak.

A samo vatra je čisti element.

I zato se smatralo da je vatra purgatorna.

I da gromoviti Bog jedini može ispravljati krivicu.

A donositi pravdu.

Mislim da je to vezano na na ove prirodne religije.

Da kako kad recimo Perun ispravlja krivlju i uspostavlja pravdu.

Eto veliki knez Poljica se bira upravo na Podgracu ispod.

Tako je crkvice Svetog Jure na Gracu, a u stvari kao što vidimo uvijek se radi o nekim povišenim prostorima.

Tu se pojavljuje jedan običan pojam u kontekstu tih rota ili drevnih sudišta.

Bolvan.

Je.

Što je to?

Je li to balvan ili što je to?

Bolvan sam ja pronašla zato što mi evo za možda nije tako drugdje u Hrvatskoj.

Ali mi u Splitu imamo tu planinu Mosor i Kozjak, odnosno imamo čak brdo Perun.

I i ovaj u neposrednoj blizini Žrnovnice i imamo Kozjak.

I tu imate prvo Peruna doslovno kao Peruna sačuvanog u toponimiji.

A možda je manje poznato da je i Boban odnosno mi kažemo Boban kao veliki kamen.

Međutim Bolvan je izraz.

Danas ga koristimo pejorativno.

Glup kao balvan ili glup kao Boban.

A u stvari se radilo o idolima predkršćanskih bogova.

Koje su poslije dolaskom kršćanstva preslojili kultovi.

Znači ako je bio Perunov Perunov stup na kojem se išlo na rotu.

Njega su preslojili u kršćanstvu Sveti Juraj.

Ili Sveti Ilija ili svakako.

Supstituti kršćanski koji su bili vezani na grmljavinu.

Čak mi se čini da ovaj izraz glup kao balvan zapravo potiče iz kasnijih vremena.

Kada se na neki način obezvređivalo u stvari zbog čega bi nešto.

Neko ovaj kip Peruna u obliku stupa rekao.

Tako je glup glup ko stup jer prinosi žrtve stupu.

I onda se za obezvrijediti apsolutno.

I netolerancija toga dvojeverja, nego se trebalo preslojiti.

Doslovno na isti prostor se umjesto umjesto toga Perunovog stupa se stavljao kršćanski supstitut.

Posebno ste pažnju posvetili jednoj rotnoj gomili u Prgometu.

E da.

Pa ispričajte nam priču o toj gomili.

Od početka do kraja.

Rotna gomila u Prgometu se danas ne naziva tako.

Međutim tako se nazivala u jednom dokumentu koji sam našla u diplomatskom zborniku.

18. svesku 170. listina po redu je listina koju je izdao Kninski kaptol.

I radilo se o granicama Splitske crkve.

I u opisu granica Splitske crkve se spominje rotna gomila.

Opet na latinskom kao mačerija rotna gomila.

Znači to bi bila službeno druga rotna gomila pored ove u Crivcu u Hrvatskoj.

Koju možemo potvrditi u nekom dokumentu.

Znači ovo se radi o o listini pravnoj listini iz 14. stoljeća.

I nju nije bilo baš jednostavno pronaći zato što je granica te crkve.

Crkvenih posjeda bila opisana, međutim u opisu granica su opisali jedan danas toponim.

Koji je jednostavno za pronaći to je utvrda Znojilo.

U Trogirskom zaleđu i kaže s te utvrde Znojilo.

Na istočnu stranu ćete vidjeti prolazila je granica po toj rotnoj gomili.

Danas je to u narodu se zove Velika gomila.

Nju je pomogao pronaći moj prijatelj.

Robert Nožina koji je rodom iz Peleologije i rodom je iz Prgometa.

I rekao mi je danas u narodu nju zovu Velika gomila.

Tako da skrećem pažnju u stvari budućim istraživačima da kada vide tako kolosalne gomile.

Pravilnoga kruga, znači govorimo o promjeru 35 do 60 m.

Da je vrlo i iako se nalaze na razmeđi nekadašnjih starih općina ili župa.

Da je vrlo moguće da se radi o rotnim gomilama.

A ta gomila u Prgometu ona je nažalost devastirana.

Jer je jedan odvojak autoputa je djelomično zahvatio, odnosno odvojak za selo za mjesto Prgomet.

Je prošao djelomično pored preko te gomile.

I tako neslužbeno sam čula da je bilo jako puno kostiju koje je.

Za vrijeme zasijecanja toga odvojka.

Tu izašlo na vid na svjetlo dana.

Tamo se također i vidi nekakvo raslojavanje kako dolazi kršćanstvo, kako se mijenjaju i običaji.

Što o čemu ti još priča?

Ta rotna gomila u Prgometu je po meni bitna zato što je do nje odmah se nalazi crkva Svetog Stjepana.

Prvomučenika.

Koji je također bio kamenovan.

A reći ćemo zašto je bitno.

Znači Stjepan prvomučenik kojega mi kao prvog protomartira kršćanstva slavimo dan iza Božića 26.12.

Njemu je posvećena ta crkvica.

A pošto su rotne gomile bile mjesta kamenovanja u u drevna doba.

Vrlo je vjerojatno da bi se destimulirala ta tradicija kamenovanja.

Da se onda u kršćanskom preslojavanju da su se tu paralelno otvarali.

Nekakvi samostani ili crkvice posvećene Svetom Stjepanu protomartiru.

Shvaćam da mislite da to ima neke veze s Trpimirom darovnicom.

U kojem kontekstu?

Da Trpimirom darovnicom.

Mislim da ima veze zato što iako oni Trpimir odnosno mjesto donošenja Trpimirom darovnice.

Ali pričaćemo još o tome.

Kao rodnom listu Hrvatske države smatra se službeno da je akt donesen u Bijacima.

Međutim Bijac je jedan generalni pojam koji označava kraljevske posjede.

A mislim da je za vrijeme donošenja Trpimirom darovnice kraljevski posjed bio svakako iza brda Opor.

I iza u ovim prostorima Radošića i i Prgometa.

A ne ispred.

Eto.

Što ćete velikodušni smo ljudi.

Mi smo velikodušni i a a narod mora naučiti.

Da mora kontrolirati znači darovanja narodnih vladara, da netko kad se deklarira kao hrvatski vladar.

To i dalje ne znači da on radi za hrvatske interese.

I svakako bih ja vratila ustoličenje na rotnu gomilu u Crivcu.

Zato što je to jedan podsjetnik.

Vrlo jasan podsjetnik što se desi kad vi kao narodni vladar izaberete krive postupke.

I vodite narod u u prvo kad obila to darujete tuđe hegemonije.

Jer ovdje se na našim prostorima konstantno.

Izređavaju i mletački vladari i bizantski vladari.

I franački vladari.

A što ćete velikodušni smo ljudi.

Mi smo velikodušni i a a narod mora naučiti.

Da mora kontrolirati znači darovanja narodnih vladara, da netko kad se deklarira kao hrvatski vladar.

To i dalje ne znači da on radi za hrvatske interese.

I svakako bih ja vratila ustoličenje na rotnu gomilu simbolično.

To rade da da bude jedna pouka.

Da bude jedna pouka.

Ne smije se zaboraviti.

Jer to je stara navada hrvatskog naroda.

Tu ćemo ostati da ne bi se sjetili da stara navada je bilo i koji kamen koji je poletio.

U svakom slučaju Natalija do neke sljedeće uvijek originalne i iznenađujuće teme.

Ne znam kako vas one stalno vuku.

Hvala i doviđenja.

Eto hvala i vama na pažnji.

Pitanje pravde u ljudskome društvu oduvijek bilo važno, no na pravdu monopol očigledno nekad nisu imali paragrafi.

Ili Kafkijanske pravne zavrzlame, nego ljudi.

I tada krivac čovjek očito nije mogao biti oslobođen zbog neke proceduralne pogreške.

Također ratne rotne gomile pričaju i priču o načinu razmišljanja i uopće ustroju društva naših predaka i svašta se od tada promijenilo.

Ali vjerojatno jedno neće nikad da nakon svakog dana dolazi.

Naravno i želimo.

Laka noć.